Kost se ubraja među tkiva u ljudskom tijelu koja imaju sposobnost spontanog cijeljenja ozljeda, no u slučaju prevelikog defekta potrebna je kirurška intervencija. Postoje brojne tehnike saniranja takvih koštanih defekata kao npr. korištenjem autogenog ili alogeničnog transplantata kosti, koštantanog nadomjestka, vaskulariziranog koštanog transplantata, distrakcijskom osteogenezom. Potonja pruža određene prednosti u liječenju velikih koštanih defekata. Distrakcijska osteogeneza je mehanička indukcija nove kosti između dva dijela slomljene kosti koji se postepeno razvlače, a svrha joj je produljivanje ili nadomještanje velikih segmenata kosti. Tehnike vanjske fiksacije femura u kojima žice i pinovi prolaze kroz meko tkivo povećavaju mogućnost infekcije, te mogu smanjiti pokretljivost koljenog zgloba. U slučaju korištenja prstenastog fiksatora, zbog velikih dimenzija aparata, smanjena i pokretljivost kuka, a potrebna je i dugotrajna edukacija kirurga. Tema ovog rada je konstrukcija naprave koja se ugrađuje u unutrašnjost bedrene kosti. Takvom konstrukcijom smanjuje se trauma mekog tkiva i vjerojatnost infekcije, te je pokretljivost koljenog zgloba i kuka u postoperativnom periodu veća u odnosu na tehnike vanjske fiksacije. U radu su definirani problemi postojeći rješenja, te zahtjevi i ciiljevi koncepta intramedularne naprave na temelju kojih je, metodičkom razradom, predložen koncept. Poboljšanja u odnosu na postojeća rješenja su velika nosivost, jednostavnost korištenja, te smanjenje rizika od dodatnih fraktura za vrijeme ugradnje i u postoperativnom periodu.