Otpad je jedan od najvećih problema današnjice, stoga je u budućnosti potrebno uložiti znatno više truda, vremena i novaca u sustave gospodarenja otpadom. Na količinu otpada znatno se može utjecati već prilikom dizajniranja proizvoda, a mogućnosti recikliranja otpada, najboljeg načina saniranja otpada, značajno su umanjene zbog needuciranosti građana. Dok se stanje svijesti građana i lokalni pristup gospodarenju otpadom ne promjeni, te sustav gospodarenja otpadom bude spreman za kvalitetnije recikliranje otpada, dovoljno dobra alternativa je spaljivanje otpada. Iako su spalionice otpada u javnosti najčešće prikazane kao veliki zagađivači okoliša, one to zapravo nisu. Spalionice otpada podliježu Direktivi o spaljivanju i suspaljivanju otpada u kojoj su strogo definirani uvjeti rada i granične vrijednosti onečišćujućih tvari. Kako bi zadovoljile zahtjeve Direktive spalionice otpada moraju imati sofisticirane sustave izgaranja i obrade dimnih plinova, kao što je na primjer izgaranje u fluidiziranom mjehuričastom sloju, DeNOx i DeSOx sustavi, sustavi odvajanja teških metala. Prema pisanju časopisa New York Times, moderne spalionice su toliko čiste, imaju tako male emisije štetnih plinova u atmosferu da daleko veću opasnost od emitiranja dioksina u atmosferu predstavljaju ispusti iz kamina u domaćinstvu ili s dvorišnih roštilja nego iz spalionice. Osim smanjenja volumena otpada, spalionice se koriste i pri generiranju pare u kotlovima postrojenja za proizvodnju električne energije. Ako se postrojenje za spaljivanje otpada izgradi pokraj tvornice kojoj je potrebna para za tehnološki proces ili u blizini stambenog bloka, spalionica se može koristiti za kogenerativnu proizvodnju električne i toplinske energije. Kogeneracijska postrojenja učinkovitija su od termoelektrana koje proizvode samo električnu energiju jer im je ukupna iskoristivost znatno viša. U ovom radu obrađena je problematika matematičkog modela Rankineovog procesa kogeneracijske spalionice otpada. Prikazane su promjene parametara postrojenja u različitim režimima rada (60% do 100% opterećenja), ovisnosti snaga, masenih i energetskih tokova i iskoristivosti u ovisnosti o temperaturama kondenzacije.