Spektroskopija se kao znanstvena disciplina koristi dugi niz godina u fundamentalnim i primijenjenim istraživanjima. Ona nam daje uvid u dinamiku promatranog sustava, tj. prikazuje interakciju elektromagnetskog zračenja i materije. Ovaj je rad direktno vezan uz jednu od grana spektroskopije - dielektričnu spektroskopiju. Cilj rada je projektirati i konstruirati kapacitivnu komoru za dielektričnu spektroskopiju vodenih otopina. U kombinaciji s mjernim uređajem navedena komora će služiti za određivanje fundamentalnih skala duljine koje opisuju organizaciju i uređenje vodenih otopina mjerenjem njihovih električnih vodljivosti i kapaciteta. Ideja o izradi komore pokrenuta je od strane dr. sc. Tomislava Vuletića iz Centra za dielektričnu spektroskopiju Instituta za fiziku u Zagrebu. Temeljem novo razvijene mjerene metode, vodene otopine su testirane prototipom komore pomoću preciznog analizatora impedancije Agilent 4294A. Testni prototip komora je izrađena na Institutu za fiziku u svrhu potvrđivanja nove mjerene metode, ali je nakon brojnih pokusa pokazao niz nedostataka koji u određenoj mjeri utječu na rezultate istraživanja. Kako bi se uklonili ti nedostaci u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje pokrenut je projekt razvoja komercijalnog prototipa, kojeg je dio i ovaj diplomski rad. Prototipnu verziju komore potrebno je konstrukcijski unaprijediti kako bi se poboljšala efikasnost i ponovljivost mjerenja te uklonili svi oni nedostaci koji su uočeni kod testnog prototipa. Obzirom na jedinstvenost mjerene metode, pretpostavka je da na tržištu postoji potencijal za komercijalizacijom mjerne komore. Proces konstruiranja opisan u ovom radu slijedi u teoriji opisane metodičke postupke koji započinju od razgovora s naručiteljem (kupcem) sa svrhom utvrđivanja želja/zahtjeva vezanih uz proizvod te definiranje istih. Nakon definiranih početnih uvjeta slijedi dekompozicija problema na osnovne funkcije koje je potrebno ispuniti. Slijedi generiranje inovativnih rješenja za pojedine funkcije te kombiniranje istih u konceptualne cjeline. Nakon ocjenjivanja pojedinih koncepata i odabira najbolje varijante slijedi konstrukcijska razrada. Kao završni dio procesa konstruiranja kreira se CAD model i kompletna tehnička dokumentacija koju prate potrebni proračuni i ostali dokumenti.