U radu je osnovni zadatak bio definirati i provesti ispitivanje karakteristika i opisati način rada izotermalne komore u zadanom temperaturnom području od 10 °C do 60 °C. Rad obuhvaća određivanje prostornih (horizontalnih i vertikalnih) temperaturnih gradijenata, stalnost temperature i dinamiku zagrijavanja. U svrhu dobivanja što točnijih rezultata ispitivanja izotermalne komore, prethodno je bilo potrebno umjeriti termometre koji su se kasnije koristili u procesu ispitivanja komore. Termometre je potrebno periodički umjeravati kako bi se dokazala njihova točnost i vremenska stabilnost, a ako je došlo do značajnijih promjena treba izvršiti korekciju greške. Termometri su umjereni u kupki, gdje su bili smješteni u izotermalnom bloku. Nadalje, objašnjena je mjerna nesigurnost, uzroci nastanka mjerne nesigurnosti te su pojašnjeni tipovi procijene mjerne nesigurnosti, te način izračunavanja standardne i proširene mjerne nesigurnosti. U radnoj uputi dani su osnovni podaci o ispitivanju, uvjeti mjerenja, oprema potrebna za mjerenje, način pripreme mjerenja i slijed provođenja testiranja za sve metode ispitivanja komora. Uputa također sadrži formule potrebne za obradu rezultata mjerenja i izračun mjernih nesigurnosti te proširene mjerne nesigurnosti. Sastavni dio upute je primjer izvješća o ispitivanju izotermalne komore, koja se koristi u Laboratoriju za procesna mjerenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB-LPM), a na kojoj je izvršeno ispitivanje prema napisanoj uputi o ispitivanju izotermalnih komora. Izotermalne komore ispituju se zbog utvrđivanja homogenosti temperature, stalnosti temperature i dinamike zagrijavanja, koji ujedno i određuju kvalitetu same komore. Komore moraju osigurati područje uniformne temperaturne distribucije u koje će biti moguće umetnuti ispitivani termometar i etalonski termometar zajedno. U radu je prikazana metoda provjere navedenih parametara. Na kraju rada izloženi su primjeri u obliku rezultata ispitivanja u zadanim ispitnim točkama koji su popraćeni grafovima i tablicama.