Veliki dio metalnih konstrukcija izložen je raznim vrstama korozije, dobru zaštitu od korozije, dobru zaštitu od asfrsi korozije u vodi pruža zaštita pocinčavanjem. Međutim uočeno je da pri višim temperaturama vode dolazi do ubrzane korozije cjevovoda za pitku vodu, pa je cilj ovog raa bio odrediti kritičnu temperaturu kod koje cink prestaje pružati zaštitu čeliku i prestje se ponašati kao anoda. Završni rad sastoji se od teorijskog i eksperimentanog dijela. U teorijskom dijelu opisan je materijal cink sa svojim svojstvim, njegovo korozijsko ponašanje u različitim sredinama te postupak vrućeg pocinčavanja kao najčešći oblik zaštite cinkom. U eksperimentalnom dijelu ispitana su fizikalna-kemijska svojstva vodovodne i destilirane vode, a korozijski parametri pocinčanih uzoraka ispitani su elektrokemijskim metodama. Određeni su parametri opće korozije: korozijski potencijal prema zasićenoj kalomel elektrodi Ekor, brzina korozije Tafelovom ekstrapolacijom vkor i gustoća korozijske struje jkor. Dobiveni rezultati ukazuju da jhe brzina korozije pocinčanih uzoraka pri temperaturama od 60 i 70 C ubrzana, te dolazi do prelaska cinka iz anodnog u katodno područje u odnosu na čelik.