Često korišteni zaporni armaturni elementi u različitim cjevovodnim sustavima jesu zasuni. Zasuni funkcioniraju na principu fizičkog odvajanja fluida, te se u velikoj većini slučajeva koriste u cjevovodima kroz koje struji kapljevina. U zasunima se koristi klin kao zaporni element koji pritezanjem vretena, na koje je klin pričvršćen, naliježe na površinu utora u cjevovodu i time prekida tok fluida. U promatranom idealnom slučaju oblik klina i utora jesu savršene kružnice koje u potpunosti naliježu jedna na drugu,tj. kolinearne su i time u potpunosti brtve prolaz kroz koji eventualno struji fluid. \No tijekom realne dugotrajne eksploatacije, bila to konstantna zatvorenost ili često zatvaranje i otvaranje zasuna, javljaju se nepovoljne okolnosti koje bitno utječu na mjeru zapornosti zasuna. Postoje niz takvih pojava, npr. korozija, sakupljanje nečistoća u utoru, abrazija, nesavršenosti pri proizvodnji, itdUU.UU Te sve pojave imaju za posljedicu protjecanje fluida kroz zasun i samim time generiraju ekvivalentnu zračnost između utora i zasuna. U ovom radu napravljena je numerička simulacija propuštanja idealiziranog zasuna računalnim programom FLUENT. Promatrati će se 5 različitih slučajeva zatvorenosti zasuna, kojima je glavni cilj odrediti koeficijent gubitaka zasuna. Rezultati će se prikazati u integralnom obliku, pošto su te veličine i zanimljive inženjeru u praksi.