U uvodnom dijelu diplomskog rada, na temelju dostupnih literaturnih podataka, navedene su najčešće upotrebljavane aluminijske legure pri izgradnji zrakoplova, te su za svaku leguru navedena osnovna mehanička i fizikalna svojstva, kao i kratak opis upotrebe i zavarljivosti legure. U nastavku, analizirani su postupci zavarivanja (MIG i TIG), te su navedene najčešće pogreške (poroznost, tople pukotine) koje se javljaju pri zavarivanju aluminijskih legura navedenim postupcima. Isto tako opisano je ponašanje zavarenih spojeva u eksploataciji (postojanost na koroziju, otpornost na lom, ponašanje u uvjetima povišene temperature itd.). Također je dan kratak osvrt na mogućnosti i primjenu robotiziranih postupaka zavarivanja u izgradnji zrakoplova. U eksperimentalnom dijelu rada kao osnovni materijal odabrana je precipitacijski očvrstljiva aluminijska legura 6082. Izvršeno je zavarivanje odabrane legure TIG i MIG postupkom sa 2 mješavine zaštitnih plinova. Toplinskom obradom nakon zavarivanja nastojalo se poboljšati mehanička svojstva legure koja su pogoršana unosom topline prilikom zavarivanja. Nakon završene toplinske obrade, pripremljene su ispitne epruvete i obavljena su mehanička ispitivanja (prijelom i statički vlačni pokus). Na kraju eksperimentalnog dijela, obavljena su mikrostrukturna ispitivanja radi analize mogućih grešaka mikrostrukture u osnovnom materijalu, zoni utjecaja topline i samom zavarenom spoju.