Medicinska svrdla korištena u ortopediji i traumatologiji podložna su intenzivnom trošenju oštrica uslijed različitih mehaničkih, kemijskih i toplinskih utjecaja koji se javljaju u postupku bušenja kosti i sterilizacije. Porastom istrošenosti svrdla povećava se trenje između alata i obrađivane kosti, što posljedično rezultira porastom sila i temperature u zoni bušenja. Porast sila rezanja može uzrokovati lom oštrice ili cijelog svrdla. Time nastaju mehanička oštećenja kosti, a otežano je i vađenje dijelova svrdla što može uzrokovati dodatnu traumu okolnog tkiva. S druge strane, porast temperature utječe na biokemijske procese u koštanom tkivu i može izazvati strukturna i funkcionalna oštećenja s ozbiljnim i ireverzibilnim posljedicama na biomehaničke karakteristike kosti u području zahvata. Stoga je u ovom istraživanju razvijen model trošenja medicinskog svrdla s mogućnošću kvalitetne kvantifikacije stupnja istrošenosti. Model je verificiran eksperimentalno prikupljenim podacima iz više različitih senzora, primjenom odgovarajućeg ispitnog postava. Rezultati ukazuju da se postavljeni model može koristiti primarno u procjeni istrošenosti svrdla, a posredno i u određivanju temperature bušenja i to u stvarnom vremenu za vrijeme obrade. Navedene karakteristike modela su od iznimnog značaja za razvoj novih, potpuno autonomnih i adaptivnih mehatroničkih sustava za medicinsko bušenje.