Potrebe za energijom za hlađenje u konstantnom su porastu diljem svijeta. Kako bi se smanjila potrošnja energije u sektoru zgradarstva, poželjno je implementirati metode pasivnog hlađenja u zgradama. Međutim, zbog složenosti procesa pasivnog hlađenja, točne analize mogu se dobiti korištenjem CFD računalnih simulacija, što je često neprimjenjivo u praksi. Stoga se pri projektiranju ovakvih zgrada često koristi pojednostavljeni matematički model koji je opisan u ovom radu. Svrha rada je analizirati točnost pojednostavljenog modela korištenjem eksperimentalnih mjerenja. U ovom radu analizirana je prirodna ventilacija generičke zgrade uslijed sile vjetra kao jedne od mogućih pokretačkih sila te su u sklopu njega dane jednadžbe koje predstavljaju matematički model problema. Analiza je izvršena za izloženu zgradu (npr. u ruralnom području) te za zaklonjenu zgradu (npr. u urbanom području). Rezultati dobiveni matematičkim modelom uspoređeni su s rezultatima eksperimentalnih mjerenja izvršenih u zračnom tunelu za generiranje modela atmosferskog graničnog sloja na Institutu za mehaniku fluida i prijenos topline Tehničkog sveučilišta u Grazu, Austrija. Za analizu potencijala za pasivno hlađenje te usporedbu s eksperimentalnim mjerenjima korišteni su računalni programi TRNSYS i MATLAB. Ušteda energije uslijed pasivnog hlađenja analizirana je za izloženu zgradu i za zgradu koja se nalazi u urbanoj sredini. Rezultati pokazuju da su uštede veće kod zgrade koja stoji izložena u prostoru u odnosu na zaklonjenu zgradu, što je očekivano s obzirom na manje brzine strujanja vjetra u urbanim sredinama. Rezultati također pokazuju da su uštede veće u slučaju eksperimentalnih mjerenja u odnosu na matematički model, što sugerira da pojednostavljeni matematički model u određenoj mjeri podcjenjuje potencijal pasivnog hlađenja. Međutim, razlike nisu značajne, što upućuje na zadovoljavajuću točnost pojednostavljene metode pri dizajniranju sustava pasivnog hlađenja u zgradama.