Vozila pogonjena motorima s unutarnjim izgaranjem glavni su način transporta u svijetu. Pred proizvođače se stavlja konstantan zahtjev za poboljšanjem pa su vozila u svakoj novoj generaciji jača, sigurnija, udobnija, štedljivija i čistija . To ujedno znači velik trošak za istraživanje i razvoj pa proizvođači traže način kako poboljšati proces razvoja vozila. Zbog mogućnosti koje nude i prihvatljivog troška kao odličan alat pokazale su se računalne simulacije koje su sada nezaobilazne u razvoju gotovo svih komponenti vozila. Ovaj rad bavi se simulacijskim modelom koji opisuje rad odabranog motora, njegovom primjenom i usporedbom rezultata s eksperimentalnim podacima. Proizvođači motora s unutarnjim izgaranjem suočeni su s velikim brojem izazova; međunarodne organizacije i vlade postavljaju zahtjeve vezane za emisiju štetnih plinova koje su svake godine sve oštrije, zahtjevi potrošača su što je moguće manja potrošnja, uz jednaku ili veću snagu, pa je razvoj novog vozila traženje optimuma u svim zahtjevima. Temelj svake optimizacije u motorima je optimizacija procesa izgaranja. U Ottovim motorima proces izgaranja započinje preskakanjem električne iskre no izgaranje ne počinje trenutno već se javlja zakašnjenje paljenja u kojem se formira jezgra plamena. Fizikalno zakašnjenje paljenja predstavlja period od trenutka preskakanja električne iskre do trenutka kada nastaje primjetan porast tlaka u usporedbi s profilom tlaka ostvarenim bez izgaranja i vrlo je važno u opisivanju procesa izgaranja. U ovom radu je analizirano fizikalno zakašnjenja paljenja, a analiza je provedena usporedbom eksperimentalnih podataka i simulacijskih rezultata dobivenih primjenom programa AVL BOOSTTM. Primijenjen je kvazi-dimenzijski model rasta jezgre plamena kojim se može obuhvatiti fizikalno zakašnjenje paljenja u Ottovim motorima. Pokazano je da model rasta jezgre plamena dobro opisuje fenomen zakašnjenja paljenja, prosječno odstupanje u rezultatima je 17.75% s tim da su neke točke pokazale povećano odstupanje te uz dodatnu prilagodbu u tim točkama opisivanje zakašnjenja paljenja može biti još bolje. Primijenjeni model može se koristiti i za analizu brojnih drugih veličina pa je tako prosječno odstupanje kvazi-dimenzijskih rezultata indicirane specifične potrošnje u odnosu na rezultate dobivene eksperimentalnim putem 5.51%.