Prirodna ventilacija proces je izmjene volumena zraka u prostoriji bez korištenja ventilacijskih uređaja. Dobava svježeg zraka se provodi pomoću razlike tlaka zraka u različitim zonama. Do razlike tlaka zraka dolazi zbog utjecaja vjetra ili uzgona koji se stvara zbog razlike u temperaturi zraka. Potreba za opskrbom prostorije svježim zrakom je važna zbog ljudske potrebe za kisikom. Prirodna ventilacija omogućuje ekonomičnu raspodjelu zraka u prostoriji u odnosu na korištenje ventilacijskih uređaja. Takav pristup inovacijskim rješenjima ventilacije prostorija u skladu je s globalnom inicijativom za smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima. U ovom radu su provedeni laboratorijski eksperimenti u zračnom tunelu Tehničkog sveučilišta u Grazu, Austrija. Cilj je analiza varijabli koje utječu na prirodnu ventilaciju zgrada u zračnim lukama. Kako su zračne luke uglavnom smještene izvan urbanih zona potrebno je prije laboratorijskih mjerenja modelirati strujanje zraka u skladu s ruralnim atmosferskim graničnim slojem. Modelu ruralnog atmosferskog graničnog sloja su izloženi modeli zgrada u različitim konfiguracijama s ciljem određivanja prirodne ventilacije zgrada. Intenzitet ventilacije se iskazuje pomoću ACH parametra (eng. air change rate). Mjerna oprema uključuje užarenu žicu i Prandtl-Pitotovu cijev za mjerenje brzine strujanja zraka te uređaj za mjerenje koncentracije plina pomoću infracrvenog senzora za određivanje ACH. Za osnovni model zgrade oblika kocke izmjena zraka pokazuje više vrijednosti u slučaju obostrane ventilacije nego u slučaju jednostrane ventilacije. Kut nastrujavanja kod kojeg se postiže najviši ACH iznosi 75° u slučaju jednostrane te 15° u slučaju obostrane ventilacije. Rezultati prirodne ventilacije modela zgrade s različitim konfiguracijama krova ne ukazuju na značajna odstupanja od modela zgrade bez krova. Modeli hangara s krovnim prozorima postižu više vrijednosti izmjene zraka što je viša brzina nastrujavanja zraka i što je veći kut nagiba prozora.