U današnjem svijetu, gdje se najveći fokus stavlja na konstantno smišljanje novih otkrića, kao i prisutnost sve više materijalistički orijentiranog društva, cjelokupna populacija mora posebnu pozornost posvetiti ostvarivanju simbioze između okoliša i ljudi kako se okoliš ne bi degradirao do granica izdržljivosti. Radi navedenog je 80-tih godina 20. stoljeća utemeljen pojam održivog razvoja koji se sastoji od tzv. „tri stupa održivosti“, odnosno od tri dimenzije: ekološke, društvene i ekonomske. Cilj je održivog razvoja održavati ravnotežu između tri navedena stupa. Proces urbanizacije rezultirao je rapidnim razvijanjem gradova u kojima iz dana u dan obitava sve veći broj ljudi što rezultira prenapučenosti, visokim životnim troškovima, siromaštvu, narušenom kvalitetom života lokalnog stanovništva i sl. Stoga dio stanovništva seli u ruralna područja. Radi navedenih negativnih učinaka urbanizacije, gradovi su počeli implementirati načela održivog razvoja u njihove sustave upravljanja. Implementacijom načela i ciljeva održivog razvoja gradovi pokušavaju reducirati negativni utjecaj urbanizacije na okoliš, kao i podizati svijest lokalnog stanovništva o značaju provedbe održivog razvoja u svim sferama života. Radi navedene je problematike provedeno istraživanje nad stanovnicima četiri najveća hrvatska grada. Rezultati istraživanja su pokazali kako je stanovništvo nedovoljno educirano o važnosti implementacije održivog razvoja u svakodnevni život te kako je ključno očuvati okoliš u kojem se nalaze. Iz navedenog se može zaključiti kako bi gradovima trebao biti imperativ adekvatno educirati svoje stanovništvo o problematici održivog razvoja, ali i o reperkusijama do kojih dolazi ukoliko se ne implementiraju načela održivog razvoja.