Mirovine su glavni izvor dohotka za starije osobe u Europi, a uglavnom se financiraju iz javnih mirovinskih sustava generacijske solidarnosti. Umirovljenici koji primaju mirovinu čine znatan i, zbog demografskog starenja, sve veći dio stanovništva Europske unije. Europski mirovinski sustavi suočeni su s dvojakim izazovom, a to je očuvanje financijske održivosti i osiguranje primjerenih prihoda umirovljenim Europljanima. Ključna je svrha mirovinskih sustava zaštititi starije osobe od siromaštva i omogućiti im pristojan životni standard i ekonomsku neovisnost u starosti. Iz tog razloga je potrebno postići financijsku održivost mirovinskih sustava. Mirovine znatno utječu na državne proračune i ponudu radne snage te se ti učinci moraju uzeti u obzir u mirovinskoj politici. Osnovni su ciljevi mirovinske politike i politike umirovljenja: omogućiti primjeren dohodak u starijoj dobi i istodobno osigurati financijsku održivost te što više povećati zaposlenost (npr. poticajima za stabilno formalno zapošljavanje i dulji radni vijek za žene i muškarce). Vrijeme provedeno u mirovini povezano je s održivosti jer što dulje traje mirovina, to su veći njezini troškovi. Ljudi žive dulje, a radno sposobno stanovništvo se smanjuje pa bi potrebno povećanje rashoda moglo postati neodrživo. Primjerenost mirovina neće moći biti zajamčena bez produljenja radnog vijeka prije umirovljenja. Stoga će se morati smanjivati mirovine na koje se pravo u prosjeku ostvaruje nakon godinu dana rada i uplaćivanja doprinosa. Sustavi mirovinskog osiguranja u svim državama članicama Europske unije, a time i Republike Hrvatske zbog ubrzanog starenja stanovništva te sve manje radno aktivnog stanovništva zahtijevaju dinamične promjene.