Postoji više teorijskih pristupa izučavanja poduzetnika i poduzetništva, a ovaj se rad najviše dotiče personalnog pristupa. Ono prikazuje poduzetništvo kao djelatnost ljudi s posebnim (karakterističnim) psihološkim svojstvima kao što su inovativnost, kreativnost, sposobnost predviđanja, fleksibilnost, itd.. Također, vezano uz motivaciju započinjanja poduzetničke aktivnosti, poduzetnici se dijele na tradicionalne i društvene, odnosno osobe kojima je cilj ostvarenje profita ili ostvarenje društvenog napretka. Bez obzira na cilj poslovanja, radilo se o tradicionalnom ili društvenom poduzeću, oba moraju poslovati etično kako bi bila uspješna. Etično poslovanje dovodi do veće sigurnosti, samopouzdanja i boljoj radnoj atmosferi između radnika i poduzetnika. Pri odluci o poduzimanju poduzetničkih aktivnosti, i tradicionalni i društveni poduzetnici moraju posjedovati određene karakteristike, a to su inovativnost, razumno preuzimanje rizika, samouvjerenost, uporan rad, postavljanje ciljeva i odgovornost. No, kod društvenih se poduzetnik javlja dodatna karakteristika, a to je briga o drugima i briga o okolišu bez čega društveno poduzetništvo ne bi imalo svoju svrhu. Poduzetništvo se svakako nalazi među jedim od najvažnijih gospodarskih aktivnosti. Međutim, ono nije svugdje jednako razvijeno. Na udio poduzetničkih aktivnosti u gospodarstvu utječu vanjski (političko i ekonomsko okruženje; nemogućnost zaposlenja, pravne odredbe i sl.) i unutarnji (ambicioznost, upornost, odlučnost i sl.) elementi. S navedenim vanjskim elementima se stoga može povezati i razvijenost država - zemlje s visokim životnim standardom imaju manje ukupne stope novih poduzetničkih pothvata.