Globalizacija je proces koji je s jedne strane ujedinio čitav svijet, dok je s druge produbio razlike među ljudima, državama, kontinentima. Omogućuje nesmetano kretanje kapitala, roba, usluga i radnog kadra brišući carinske barijere. Brojni su nedostaci globalizacije; od problema siromaštva i smanjenja suvereniteta države do ugrožavanja okoliša. Država kao entitet prolazi socijalne, političke i ekonomske promjene. Nalazi se u nezavidnom položaju jer se teško prilagođava tim promjenama. U posebno lošem položaju nalaze se slabije razvijene zemlje, koje nastoje pratiti zahtjeve međunarodnog tržišta. Unatoč tome što globalizacija ne zahvaća jednakim intenzitetom slabije razvijena tržišta, ipak je pristutna u proizvodnji, izvozu, uvozu, kapitalu i pokretljivosti radne snage. Tržište se razvija i nemoguće je ignorirati promjene koje dolaze s ovim procesom. Neke zemlje iskoristile su prednosti globalizacije te ekonomskim i gospodarskim rastom postale primjer drugim državama u svijetu. Na globalnom tržištu glavnu ulogu imaju transnacionalna poduzeća. Opseg njihovog djelovanja nadilazi bruto nacionalne prihode razvijenih europskih država. Naročito su jake vodeće grupe u industriji i financijskoj ekonomiji. Veliki problem globalizacije je u tome što se razvila na tri pola – zapadnoj Europi, SAD-u i istočnoj Aziji, dok slabo razvijene zemlje služe kao tzv. spremnici raspoložive radne snage.