U strukturi smještajnih kapaciteta, koja je većim dijelom posljedica naslijeđenog stanja izgrađene smještajne ponude do 80–ih godina 20. stoljeća u skladu s turističkom politikom koja je preferirala turistički razvoj u priobalnim destinacijama i koncept masovnog turizma, prevladavaju kampovi i privatne sobe, a hotelski smještaj sudjeluje s vrlo malim udjelom (oko 13%), posebice ako se uzme u obzir sudjelovanje hotela i sličnih objekata u Europskoj uniji (44,14%). Hrvatsku hotelsku ponudu karakterizira i koncentracija hotelskih objekata u priobalju, s poslovanjem pretežito tijekom sezone, orijentirani odmorišnom turizmu, kapaciteta od 100 do 200 soba i kategorizacije tri zvjezdice. Posljednjih godina uočavaju se određeni pomaci. Investicije u hotelske objekte usmjerene su ka poboljšanju kvalitete hotelske ponude, te izgradnju hotelskih objekata u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Poseban značaj imaju obiteljski hoteli, s trendom rasta prometa i potrošnje po gostu te naporima za produženje turističke sezone. Fleksibilno poslovanje obiteljskih hotela omogućuje cjelogodišnje poslovanje, što ima veliki značaj za ponudu turističke destinacije tijekom zimske sezone. Svrha završnog rada je prikazati značaj malih obiteljskih hotela u ponudi hrvatskog hotelijerstva. Mali obiteljski hoteli pridonose diferenciranosti hotelske ponude, i stvaraju prostor za inicijativu malih i srednjih poduzetnika u Republici Hrvatskoj. Rad se temelji na teorijskim saznanjima o hotelijerstvu, te analizi statističkih i drugih podataka o stanju hrvatskog hotelijerstva s posebnim naglaskom na analizi malih obiteljskih hotela u ponudi hotelijerstva Hrvatske.