Uvod: Križobolja je vrlo česta dijagnoza čiji su troškovi liječenja visoki. Često dovodi do dugoročnog gubitka funkcije a time i onesposobljenja za rad. Unatoč brojnim istraživanjima najučinkovitiji pristup kroničnom nespecifičnom lumbosakralnom sindromu još nije poznat. Cilj istraživanja: Utvrditi postoji li razlika nakon različitih rehabilitacijskih pristupa kod kroničnog nespecifičnog lumbosakralnog bolnog sindroma u funkcionalnom ishodu i boli. Metode i ispitanici: Istraživanje je nasumično razvrstani kontrolirani pokus (terapijsko pokusno istraživanje). 50 ispitanika u dobi od 37 do 69 godina koji imaju kronični nespecifični lumbosakralni bolni sindrom nasumično su razvrstani u dvije skupine koje su provodile dva različita programa vježbi, dva tjedna po 5 dolazaka, u trajanju oko 20 minuta. Rezultati: Statistički značajna razlika pokazala se je u indeksu sagitalne gibljivosti lumbalne kralježnice gdje je skupina koja je provodila kombinirani program imala bolje rezultate (p=0,002), u ostalim pokazateljima nije bilo značajne razlike među skupinama; indeks boli (p=0,600), ravnoteža (p=0,7074), fleksibilnost stražnje lože (p=0,9528) za desnu nogu i (p=0,7612) za lijevu. Rasprava: Suprotno očekivanju nema značajne razlike u funkcionalnom ishodu i smanjenju boli između ispitanika koji su provodili dinamičke vježbe i onih koji su provodili kombinirani program vježbi koji se je bazirao na stabilizaciji mišića trupa, jačanju mišićnog dna zdjelice i istezanju hamstringsa. Zaključak: Skupina koja je provodila program kombiniranih vježbi ima veći opseg pokreta fleksije lumbalne kralježnice u odnosu na skupinu koja je provodila dinamički program vježbi. Oba programa vježbi značajno su utjecala na smanjenje boli, poboljšanje ravnoteže i fleksibilnosti hamstringsa kod ispitanika sa kroničnom nespecifičnom križoboljom.