Industrijska konoplja se uzgajala prvenstveno kao sirovina za izdvajanje vlakna iz stabljike. Proizvodnja industrijske konoplje u Hrvatskoj zauzimala je u prvoj polovini 20. stoljeća je između 8.000 i 12.000 hektara. Najveće uzgojne površine bile su 1949. godine kada se industrijska konoplja uzgajala na oko 21.000 ha. Šezdesetih godina prošlog stoljeća industrijska je konoplja uzgajana na prosječno 7.165 ha, s prosječnim prinosom suhe stabljike 5,81 t ha-1 i vlakna od 0,88 t ha-1. U narednom desetljeću (1970.-79.), površine su se smanjile na prosječno 2.331 ha, a još manje industrijske konoplje bilo je zasijano u 1980.-im, odnosno prosječno 1.131 ha. Premda su površine smanjene, prinos stabljike povećao se na prosječno 8,79 t ha-1 (1980.-89.). Devedesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja industrijske konoplje za izdvajanje vlakna postupno je napuštena u Hrvatskoj. Prema statističkim podacima, zadnje površine pod industrijskom konopljom namijenjenom za izdvajanje vlakna bile su 1995. godine na svega 30-ak hektara. U Slavoniji i Baranji u prvoj polovini 20. stoljeća veće kudjeljare bile su u Vukovaru, Vladislavcima, Osijeku i Dardi, dok su u drugoj polovini 20. stoljeća veliki pogoni bili u Viškovcima i Črnkovcima. Najduže je radila kudjeljara u Črnkovcima. Danas se industrijska konoplja uzgaja u Hrvatskoj prvenstveno zbog sjemena i/ili cvijeta iz kojih se izdvaja ulje. Promjenom zakona u Hrvatskoj, od 2019. dozvoljeno je koristiti cijelu biljku, što će zasigurno dovesti do razvoja novih proizvoda i proširiti interes poljoprivrednih gospodarstava za proizvodnjom i preradom industrijske konoplje.