Na jačinu podrhtavanja tla na nekoj lokaciji za vrijeme potresa osim njegove magnitude i udaljenosti spomenute lokacije od epicentra potresa, utječu i efekti lokalnog tla. Prilikom širenja seizmičkih valova kroz tlo dolazi do amplifikacije (engl. amplification) seizmičke pobude od osnovne stijene (engl. bedrock) do površine tla (engl. surface ground). Metoda mjerenja mikroseizmičkog nemira, tzv. HVSR metoda (engl. Horizontal-to-Vertical Spectral Ratio), u posljednja dva desetljeća pokazala se kao brza i jednostavna metoda za istraživanje odziva tla, tj. za određivanje rezonantne frekvencije tla i faktora amplifikacije. Mikroseizmički nemir može se definirati kao stalno podrhtavanje tla Zemlje uzrokovano prirodnim (vjetar, oceanski valovi, daleki potresi, ciklone i anticiklone) i umjetnim (promet, industrijski strojevi) izvorima. Za vrijeme potresa može doći do pojave rezonancije tlo – građevina ukoliko je vlastita frekvencija građevine bliska vlastitoj frekvenciji osciliranja tla. U ovom radu dan je princip metode mjerenja mikroseizmičkog nemira u procjeni odziva tla i pojave rezonancije tlo-građevina na primjeru stambenih građevina. Usporedbom izmjerenih vlastitih frekvencija zgrade s vlastitim frekvencijama tla na kojem se ona nalazi, može se procijeniti opasnost ugroženosti pojave rezonancije tlo-građevina uz pretpostavku da temeljno tlo za vrijeme potresa oscilira frekvencijama bliskim frekvencijama građevine.