U današnje vrijeme teški metali su sve veći problem za zdravlje ljudi. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi koliko se teških metala (kadmija – Cd, bakra – Cu, željeza – Fe, mangana – Mn, nikla – Ni, olova – Pb i cinka – ZN) može ukloniti sa zelenih površina veličine 1 m2 pomoću tri biljne vrste. Prikupljanje biljaka vršilo se u razini otkosa na 16 postaja tijekom srpnja i listopada 2014. godine. Moje istraživanje odnosilo se na mogućnosti uklanjanja teških metala pomoću maslačka (Taraxacum officinale agg.). U srpnju smo pronašli uzorke maslačka na 15 postaja, a u listopadu na 14 postaja. Uzorke smo odnijeli u laboratorij Geotehničkog fakulteta u Varaždinu gdje smo izvagali svježu masu maslačka te suhu masu nakon sušenja. Podatke o koncentracijama teških metala u tlu i maslačku preuzeli smo iz izvještaja projekta „Uklanjanje teških metala fitoremedijacijom na području Varaždina i okolice“ (Stančić i Vujević, 2013). Na temelju tih podataka izračunali smo fitoakumulacijski faktor (FAF) maslačka za svaki pojedini teški metal. Iz rezultata je vidljivo da maslačak može najviše fitoakumulirati kadmij (FAF=0,8812), a najmanje olovo (FAF=0,0021). Nadalje, pomoću srednjih vrijednosti masa teških metala u maslačku, udjela maslačka u ukupnoj masi biljnog materijala i prosječnog broja otkosa, izračunali smo da bi se godišnje pomoću maslačka najviše moglo ukloniti željeza (0,010984 mg/m2), a najmanje olova (0,000017 mg/m2). Prosječan udio maslačka u ukupnoj biljnoj masi u 7 mjesecu iznosi 9,79 % odnosno 10,73 g, dok u 10 mjesecu udio maslačka u ukupnoj biljnoj masi iznosi 7,96 % odnosno 7,42 g. Ovime smo dokazali da bi se redovitim otkosom mogla ukloniti određena količina teških metala sa zelenih površina grada Varaždina.