Iskustva o projektiranju i izvedbi kružnih raskrižja u Hrvatskoj promatramo kroz tri vremenska razdoblja: do 1970.-tih, između 1970. i 1990., te od 1990.-tih do danas. Procjenjuje se da su u funkciji 173 kružna raskrižja, od čega ih je oko 85 u gradskim i prigradskim područjima. Dok raskrižja prve generacije karakterizira određena limitiranost u urbaniziranom ambijentu, rješenja u onih iz drugog razdoblja predstavljaju proizvod onovremenskih standarda, s favoriziranjem tokova s privoza i s podređenim kružnim tokom. Nasuprot tome, raskrižja iz 1990.-tih predstavljaju sigurnosno kvalitetnija riješenja, bazirana na suvremenim oblikovnim standardima. Izgradnja kružnih tokova intenzivirana je posljednjih 20 godina u svim europskim zemljama. U skladu s tim, ovakva raskrižja i u Hrvatskoj dobivaju sve značajniju primjenu. Razlog tomu su brojne prednosti koje kružna raskrižja imaju pred klasičnim raskrižjima. Osnovne karakteristike ovih raskrižja su kanalizirani promet koji se odvija u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, mogućnost spajanja četiri i više priključaka te smanjenje broja konfliktnih točaka s obzirom na klasična raskrižja. To rezultira povećanjem sigurnosti i propusne moći, što se ističe i kao njihova najveća prednost. Kako su se i u gradu Varaždinu postojeća kružna raskrižja pokazala kao korisna i praktična rješenja, njihov broj se sve više povećava, upravo zbog toga su u radu opisane osnovne karakteristike kružnih raskrižja te specifičnosti onog izgrađenog u ulici Braće Radić u Varaždinu.