Jedan od trenutno većih globalnih problema u području otpada je elekrični i elektronički (EE) otpad. Zbog svoje kompleksne izvedbe i opasnih komponenata koje sadrži kategoriziran je kao posebna kategorija otpada. Otpadni LCD zasloni također su u uzlaznoj putanji što se tiče količina, a budući da sadrţe vrijedne komponente koje se mogu reciklirati – razvija se sve više postupaka kojima se nastoji reciklirati što više komponenata. Indij kao jedan od značajnijih elemenata koji se mogu oporabiti iz otpadnih LCD zaslona, predmet je mnogih istraživanja budući da ga u prirodi ima u vrlo malim količinama te je od strane Europske komisije kategoriziran kao ključan strateški resurs. Indij se u LCD zaslonu nalazi u tzv. ITO sloju. Ovim diplomskim radom nastojalo se istražiti koliki su najveći kapaciteti izluženog indija u dvjema razliĉitim otopinama, vodi za piće te otopini HCl:H2O = 4:1 na temperaturi od 20°C, 40°C i 60°C te u različitom vremenskom razdoblju 20, 40 i 60 minuta. Budući da su rezultati vode za piće bili ispod granice detekcije, tj. nije utvrđeno izluživanje indija, predmet daljnje rasprave bili su rezultati izluživanja indija iz otopine HCl:H2O = 4:1. Provedenom analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da II. granulacija (10 x 10 mm) daje najbolje rezultate izluženog indija (162,70 mg-In/kg LCD-a) pri temperaturi od 40 °C i vremenskom intervalu 40 minuta sa učinkovitošću 72,65 %.