Krom je kemijski element šeste skupine, metal srebrnasto bijele boje. Glavni izvor kroma u prirodi njegove su rude kromit i olovni kromat. Iako slabo zastupljen, krom stvara mnogo spojeva raznolike i značajne primjene. Kromov (III) klorid koristi se kao zaštitno sredstvo za koroziju, kromov (III) oksid kao zaštitni pigment, kromati i dikromati sastavni su dio pigmenata i bojila u tekstilnoj i kožarskoj industriji dok se Reineckova sol i kromna kiselina primjenjuju u kemijskoj industriji. Zbog široke primjene, antropogeni izvori kroma u okolišu su brojni. Unesen u okoliš, nalazi se u tlu, vodi i zraku te u prehrambenom lancu predstavljajući prijetnju za okoliš i zdravlje ljudi. Krom je esencijalni element potreban čovjekovom organizmu u izuzetno malim koncentracijama zbog regulacije glukoze u krvi. Glavni putevi unosa kroma u organizam su pluća, probavni trakt i adsorpcija preko kože. Krom ima jaka alergena svojstva zbog kojih može uzrokovati promjene na koži. Karcinogenim i otrovnim svojstvima, kromovi spojevi ponajviše utječu na dišne organe. Razvojem fitoremedijacije, metode za sanaciju tla, smanjuje se koncentracija kroma u tlu i sprečava se moguće onečišćenje tla, površinskih i podzemnih voda. Zakonodavnim sustavom određene su granične vrijednosti za krom u tlu, zraku i vodi te maksimalno dopuštene koncentracije kroma kojoj ljudska populacija može biti izložena. Kvantitativne analitičke metode za određivanje koncentracije kroma su metoda apsorpcijske spektrometrije i masena spektrometrija s induktivnom spregnutom plazmom.