Količina i kakvoća podzemnih voda kao i njihova zaštita od strateške su važnosti za mnoge regije svijeta pa tako i za Republiku Hrvatsku. One su vrijedan prirodan resurs te glavni izvor zaliha pitke vode za vodoopskrbu. Urbanizacija i poljoprivredne djelatnosti na površini iznad vodonosnika mogu se smatrati hazardima i potencijalnim izvorom onečišćenja podzemne vode, koji mogu utjecati na kvalitetu vode i umanjiti njenu vrijednost za krajnjeg korisnika. Termin ranjivost podzemnih voda prvi je puta spomenut 1960-tih u Francuskoj kako bi se skrenula pozornost na onečišćenje podzemnih voda. SINTACS metoda je parametarska metoda procjene ranjivosti koju su razvili Civita i De Maio 1997. godine u Italiji po uzoru na američku metodu DRASTIC. Varaždinski vodonosnik je aluvijalni vodonosnik izgrađen od šljunaka i pijesaka kvartarne starosti i nalazi se na krajnjem zapadnom dijelu heterogenih kvartarnih naslaga dravske doline. Kao granica istraživanog područja u ovome radu uzeta je linija treće zone sanitarne zaštite tri najvažnija crpilišta podzemnih voda grada Varaždina. Dosadašnja istraživanja pokazala su da postoji problematika onečišćenja podzemnih voda ovoga područja te je važno tome posvetiti dodatnu pažnju. SINTACS metodom ranjivost podzemnih voda procjenjuje se bodovanjem sedam parametara: dubina do podzemne vode (S), djelovanje efektivne infiltracije (I), kapacitet razrjeđenja u nezasićenoj zoni (N), kapacitet razrjeđenja u tlu/pokrovnim naslagama (T), hidrogeološka obilježja vodonosnika (A), hidraulička vodljivost vodonosnika (C), hidrološka uloga nagiba terena (S). Konačni indeks ranjivosti SINTACS metode dobiven je množenjem težinskih koeficijenata s vrijednošću parametara. Za težinske koeficijente u ovom radu korišteni su koeficijenti za scenarij „veliko opterećenje“ upravo zbog velikog broja izvora opasnosti od onečišćenja podzemnih voda u obliku peradarskih farmi, poljoprivrednih površina, prometnica, urbanizacije i slično na području varaždinskog vodonosnika.