Jedan od mehaničkih parametara otpada je posmična čvrstoća koja se opisuje kohezijom i kutem trenja. Ovi parametri služe u proračunima za projektiranje odlagališta. S obzirom da otpad nije homogen i mijenja svoja svojstva ovisno o starosti, dubini i lokaciji, ne postoji standardizirani postupak niti standardna oprema za određivanje mehaničkih parametara otpada. Stoga je određivanje i mjerenje kohezije i kuta trenja laboratorijskim metodama iznimno složen postupak. Posmična čvrstoća otpada u laboratoriju može se odrediti triaksijalnim pokusom i izravnim posmikom. Triaksijalan pokus sastoji se od 3 faze: zasićivanja, konsolidacije i smicanja. Ovisno o tome da li je ventil otvoren ili zatvoren, definira se vrsta pokusa (drenirano i nedrenirano stanje). U ovom radu ispitivao se mehaničko-biološki obrađen uzorak otpada iz centra za gospodarenje otpadom Marišćina u triaksijalnom uređaju. Pokus koji se izvodio bio je konsolidirano nedreniran. Ispitivao se samo jedan uzorak s ciljem da se demonstrira osnovni princip mjerenja u troosnom uređaju. S obzirom da se to ispitivanje standardizirano provodi na uzorcima tla, cilj ovog rada je prikazati razlike i specifičnosti u istom opitu ali na uzorku otpada. Da bi se utvrdili parametri čvrstoće, potrebno je ispitati minimalno 3 uzorka pri različitim vrijednostima ćelijskog pritiska.