Krš je krajolik specifičnih površinskih formi koji je uglavnom razvijen u karbonatnim stijenama. Osnovna svojstva krških terena su nedostatak stalnih površinskih tokova, pojava ponora i zatvorenih depresija, brojne kaverne i podzemni kanali te postojanje velikih krških izvora. Nacionalni park Plitvička jezera biser su hrvatskog krša te se čini kao da prkose prirodnim zakonitostima krša jer čine jednu od najljepših vodenih oaza u Dinarskom kršu. Tu se nalaze i brojni stalni krški izvori, od kojih su najznačajniji Crna rijeka i Bijela rijeka koji su smješteni u južnom dijelu. Ovi izvori su ujedno i najvažniji izvori površinskih tokova koji gravitiraju sustavu Plitvičkih jezera - Bijele i Crne rijeke, koje se spajaju u rijeku Maticu. Analiza fizikalno- kemijskih parametara pokazala je da nema velikih odstupanja u vrijednostima koncentracije zbog toga jer Crna i Bijela rijeka prihranjuju vodotok Maticu. Usporedbom prosječnih srednjih, minimalnih i maksimalnih godišnjih i mjesečnih protoka na izvoru Crne rijeke, Bijele rijeke i vodotoku Matica za razdoblje od 2001. do 2012. godine i razdoblje od 1981. do 1990. godine vidljivo je da su vrijednosti ostale praktički nepromijenjene što ukazuje na stabilnost protoka u duljem vremenskom razdoblju. Ujedno je temeljem analize hidroloških i hidrokemijskih podataka potvrđena hidrogeološka pretpostavka kako izvor Crne i izvor Bijele rijeke imaju zasebna slivna područja pri čemu Crna rijeka predstavlja dominanatan izvor vode za vodotok Maticu.