Korištenje otpadnih ugljičnih vlakana, koja nastaju kao nusproizvod prilikom proizvodnje tkanina i mrežica za sanaciju i ojačanje postojećih konstrukcija, u cementnim kompozitima donosi niz prednosti kako za okoliš tako i za građevinsku industriju. Ugljična vlakna poboljšavaju mehanička svojstava cementnih kompozita, prije svega pozitivan utjecaj je vidljiv na vlačnu čvrstoću i žilavost. Osim toga, posebna karakteristika ovih mortova jest povećana električna i toplinska provodljivost zbog čega se ovaj mort može primijeniti kao dio sustava katodne zaštite, kao samozagrijavajući mort, ali i kao zaštita od elektromagnetnog zračenja. U ovome radu, korištena su otpadna ugljična vlakna različitih duljina, odnosno 6 i 12 mm, te su dodana u mort u različitim volumnim udjelima (0,5%, 1% i 2%). Za usporedbu, kako bi se utvrdile razlike u doprinosu svojstvima, korištena su i tvornički proizvedena ugljična vlakna istih duljina, ali isključivo u volumnom udjelu od 1%. U eksperimentalnom dijelu opisan je postupak pripreme morta te ispitivanja koja su provedena u svježem i očvrsnulom stanju. Rezultati ispitivanja ukazuju na smanjenje obradivosti u svježem stanju te povećanje čvrstoće na savijanje i žilavosti te smanjenje električnog otpora s povećanjem sadržaja ugljičnih vlakana.