Geopolimeri su alumosilikatni materijali koji nastaju ak5vacijom sirovih produkata boga5h alumijevim i silikatnim oksidima u prisustvu visoko-alkalnog medija. U posljednja 2 desetljeća sve se više razvijaju kao održiva zamjena za cement kako bi se smanjila emisija CO2. Za njihovu se proizvodnju koriste materijali koji nastaju kao nus-produk5 u različi5m industrijama ili reciklirani građevinski otpadni materijali, čime se rješava problem njihovog odlaganja i zagađenja okoliša. Iz dosadašnje se literature može zaključi5 da geopolimere karakterizira bolja otpornost na visoke temperature od one običnog Portland cementa, a pravilnim projek5ranjem sastava mogu ostvari5 jednaka ili bolja mehanička svojstva od običnog cementa. Ovaj je rad usredotočen na različite vrste prekursora koje se mogu primijeni5 za izradu geopolimera te je na temelju pregleda literature određeno koji geopolimeri, ovisno o prekursoru od kojeg su izrađeni, razvijaju najbolja svojstva prilikom izlaganja povišenim temperaturama. Zaključeno je da najmanji pad čvrstoće i strukturnu cjelovitost najčešće ostvaruju geopolimeri na bazi letećeg pepela. Dobri se rezulta5 mogu pos5ći i sa metakaolinom, zgurom i različi5m keramičkim otpadnim materijalima uz pažljivo projek5ran i op5miziran sastav.