U suvremenim željezničkim sustavima, tračnice su izložene stalnom porastu brzine i opterećenja s osovina vozila te stalnom porastu naprezanja u zavarenim spojevima. Kako bi se udovoljilo povećanim zahtjevima eksploatacije, nameću se novi zahtjevi za kvalitetu čelika za proizvodnju tračnica i metode inspekcije u proizvodnom procesu i tijekom eksploatacije. Na tračnicama se mogu manifestirati brojne vrste oštećenja. Oštećenja na tračnicama kategorizirana su u skladu s uputom UIC Code 712 R. Opasnost pojedinih oštećenja proizlazi iz činjenice se ne mogu detektirati vizualnim pregledom sve dok ne dosegnu voznu površinu tračnice. Iz tog razloga vrlo je bitno provoditi učestale preglede tračnica kako bi se ustanovila razina unutarnjih oštećenja i na vrijeme interveniralo kako ne bi došlo do značajnih vanjskih oštećenja ili potpunog sloma tračnice koji može utjecati na sigurnost i dostupnost usluge željezničkog prijevoza. Taj je postupak poznat je i pod terminom RDM (Rail defect management tj. Upravljanje oštećenjima tračnica). Budući da svako puknuće i otkazivanje tračnice može uzrokovati ozbiljnu nesreću, briga o inspekciji i nadzoru željezničkih tračnica povećala se tijekom desetljeća. Iz tog su razloga korištene mnoge metode ispitivanja; razorne i metode nerazornog ispitivanja (NDT – eng. Non Destructive Testing) za otkrivanje oštećenja. U nerazorne metode ispitivanja spadaju vizualni pregled, inspekcija vrtložnim strujama, ispitivanje propuštanjem magnetskog toka, inspekcija magnetskih čestica te ultrazvučno ispitivanje. U ovome radu detaljno je obrađena ultrazvučna detekcija oštećenja tračnica.