U članku je izvršena hidrološka analiza vodostaja i protoka izmjernih na dvije hidrološke postaje koje kontroliraju procese tečenja vode preko morfološki vrlo složenog sustava Skradinskog Buka na rijeci Krki. Na postaji Skradinski Buk Gornji, koja kontrolira ukupni dotok vode na slap, vodostaj se mjeri od 1923. godine do danas s prekidom tijekom razdoblja od 1941. do 1946., dok su protoci definirani za razdoblje 1947.-2015. U ovom radu obrađeni su podaci vodostaja i protoka za razdoblje 1947.-2015. Na vodomjernoj postaju Nacionalni Park vodostaji i protoci mjere se od 1990. do 2015. Dio od ukupne vode koji dotječe do slapa odvodi se tunelom, otvorenim kanalom, a potom tlačnim cjevovodom za pogon hidroelektrane Jaruga. Instalirani protok HE Jaruga iznosi 31 m3/s. Zahvat kao i sama HE Jaruga smješteni su na lijevoj obali slapa. Dno zahvata vode za HE Jarugu nalazi se na koti od 21, 71 m n.m., a najviša kota zahvata iznosi 25, 30 m n.m. U slučaju kad je hidroelektrana u pogonu lijevi dio slapa na nadmorskim visinama nizvodno od kote 21, 71 m n.m., ostaje bez određenih količina vode koje se koriste za pogon hidroelektrane. Zbog morfologije lijevi je dio slapa bitno bogatiji vodom od desnog dijela. U razdoblju 1990.-2015. srednji godišnji protok opažen na vodomjernoj postaji Skradinski Buk Gornji iznosio je 48, 9 m3/s, dok je na nizvodnoj postaji Nacionalni Park iznosio 20, 6 m3/s. Osnovni cilj hidroloških analiza izvršenih u ovom radu je stvaranje uvjeta za definiranje boljeg upravljanja vodnim resursima Skradinskog Buka kao i za određivanje ekološki prihvatljivog protoka preko slapa tijekom raznih razdoblja godine s osobitim naglaskom na sušnu i toplu sezonu kada se u Nacionalnom Parku, a osobito na samoj lokaciji Skradinskog Buku boravi velik broj turista. Od ključnog je interesa korištenjem pouzdanih hidroloških informacija shvatiti na koji način odvođenje dijela voda sa slapa utječe na njegov ekološki sustav, ali i na njegovu dugoročnu stabilnost.