Dizajn je sve drastičnije suočen s pitanjima kao što su svrha, značenje i smisao. S obzirom na prebacivanje težišta s estetskog na vrednovanje socijalne i etičke uloge dizajna, što podrazumijeva da dizajn zapravo ima smisla samo ako na svoju sredinu djeluje pozitivno, pohvalno je isticanje ekološki visokoosviještene produkcije, kao i one namijenjene osobama s posebnim potrebama. Godišnje se proizvodi nevjerojatan broj reklama (primjerice, prosječno britansko, australsko ili američko dijete izloženo je između 20 i 40 tisuća reklama godišnje) i jasno je da se oglašavačka industrija trudi na sve načinu ne bi li se baš njihova primijetila. I pri tome iskušavaju do koje granice mogu ići. A reklame ne utječu samo na to koliko će vam novaca ishlapiti iz novčanika, već i na standarde ponašanja, uvriježene civilizacijske norme u nekoj sredini, mentalne sklopove. Svakodnevno smo bombardirani gomilom reklama nemoralnog sadržaja. Možda najveći problem koji izazivaju takve reklame, jest njihova edukacijsko informacijska uloga. Televizija je počela odgajati djecu, pa je apsolutno neprihvatljivo maltretiranje reklamama koje su pune predrasuda, seksizma, dezinformacija.. Dizajn, pretpostavlja kreativan pristup rješavanju oblikovnih problema, a uz to računa i s iskazivanjem autorske samosvojnosti i dijalogom s kulturnim nasljeđem sredine u kojoj se obavlja. Kompetencija grafičkog dizajnera primarno je komunikacija, a grafički dizajner, stručnjak na području vizualnih komunikacija, odgovoran je za proces vizualne artikulacije informacije.