Ovaj rad bavi se problemom osvjetljenja prilikom fotografiranja portreta. Kako bi se olakšalo snalaženje među raznim mogućnostima osvjetljenja koje se nude fotografu prilikom fotografiranja portreta, ovaj rad sadrži osnovne pojmove vezane uz digitalnu fotografiju i osvjetljenje te svodi bezbrojne mogućnosti na određene standarde pomoću kojih je olakšano snalaženje. U praktičnom dijelu subjekt se fotografira pod različitim vrstama prirodne i umjetne rasvjete koje dolaze iz različitih kutova. Za svaku fotografiju izrađen je „tlocrt“ sa ucrtanim izvorom, subjektom i pozicijom fotoaparata. Fotografije se zatim uspoređuju, prilikom čega se ukazuje na uvjete prisutne tijekom fotografiranja i razmatra se kako su oni utjecali na izgled i doživljaj finalne fotografije. U većini slučajeva prirodna rasvjeta izgleda najbolje, no odlične je rezultate moguće postići i sa kvalitetnom umjetnom rasvjetom. Također, za portretnu fotografiju najbolje funkcionira meka, difuzna rasvjeta, a optimalan kut pod kojim svjetlost dolazi do subjekta je od 0 do 45 stupnjeva. Kako bi fotograf maksimalno iskoristio rasvjetu koju ima na raspolaganju, mora poznavati osnove digitalne fotografije i manualne postavke fotoaparata jer ukoliko se nađe u situaciji gdje osvjetljenje nije optimalno, automatske postavke neće uvijek najbolje funkcionirati. Isto tako, važno je imati na umu da dobiveni rezultati prikazuju optimalne uvjete, no to ne znači da fotograf treba uvijek fotografirati u tim uvjetima jer nepovoljni uvjeti mogu često pobuditi fotografovu kreativnost, a odstupanje od pravila daje fotografu specifičan stil koji ga čini prepoznatljivim.