| Sažetak | Grafički je dizajn struka koja se bavi prenošenjem osmišljenih poruka vizualnim putem. Zato
što autori tih poruka obično žele da njihove poruke budu shvaćene jasno i jednoznačno, dobar
je dio poruke izražen jezikom, dogovorenim sustavom komunikacije koji teži tomu da
se poruke mogu prenositi tako jasno da ne bude dvojba oko interpretacije. Jezične poruke
vizualno prikazujemo pismom i u takvu ih obliku nazivamo tekstom. Grafičke kompozicije,
stoga, uvijek sadrže tekstovne elemente. Kako će se pokazati u ovome radu, sam prikaz teksta
još ne osigurava jasnoću i kontrolu nad doživljajem i čitkošću poruke. Da doskoče tomu
problemu, nastale su mnoge grane teorije dizajna koje pokušavaju otkriti koji to još čimbenici
utječu na poruku i kako njima upravljati. Od njih su možda najvažnije tipografija i teorija
vizualnih kompozicija. Tipografija svoju pažnju posvećuje tekstu – pokušava pronaći skup
načela koji će osigurati lakoću i jasnoću čitanja jezičnih poruka prikazanih pismom. Zato što
ukupnu poruku i njen doživljaj ne određuje samo jezična sastavnica poruke, dapače jezično
je značenje ovisno i o kontekstu, tipografija dio svojih znanja posuđuje iz teorije oblika
primijenjenih umjetnosti. No sama tipografija, ograničena pravilima pisanoga jezika – a ta
nisu nužno vezana pravilima nejezične komunikacije – ne uspijeva u potpunosti opisati sve
čimbenike koji utječu na doživljaj poruke. Dizajneri moraju, stoga, povezati svoja tipografska
znanja sa znanjima teorije vizualnih kompozicija, koja uključuje teoriju oblika i nije vezana za
jezične poruke. Teorija vizualnih kompozicija nastoji prepoznati sve ostale, nejezične, čimbenike
koji utječu na doživljaj kompozicije, kao i način kako njima možemo utjecati na poruku.
To ne znači da ona može zanemariti ograničenja u pogledu na slobodu rasporeda i oblikovanja
likova, koja nameću pravila pisanoga jezika pri baratanju tekstovnim elementima, ali
sama jezična poruka nije u središtu pažnje teorije vizualnih kompozicija. U središtu je njene
pažnje poruka koja se izvlači iz kompozicije i koja dopunjuje jezičnu poruku.
U takvu pogledu do izražaja dolaze razni hijerarhijski odnosi likova, njihova povezanost i
istaknutost, nejezične poruke sklada i dinamike, napetosti i složenosti. Da bismo ukupnim
dojmom učinili te odnose uočljivima, presudnu ulogu igraju obilježja i odnosi veličina i
položaja likova. Upravo su se zato prijelomne rešetke pokazale najpogodnijim alatom za
upravljanje oblikovanjem kompozicija. Prijelomnim si rešetkama zapravo možemo pomoći
samo u određivanju veličina i položaja likova, ali na taj način možemo osigurati smislenu
povezanost svih mjera u kompoziciji, čineći time veličinske odnose lako uočljivima i postižući
dojam sklada kakav uočavamo i u uravnoteženim pojavama u prirodi.
Već se iz prethodnoga odlomka može zaključiti kako su nam za slaganje uspješnih grafičkih
kompozicija potrebna znanja i iz tipografske teorije i iz teorije porabe prijelomnih rešetaka,
no zato što te dvije grane znanja vuku svoje temelje iz različitih tipova komunikacije,
potrebna nam je i interdisciplinarna vrst znanja o tome kako te dvije vrste posebnoga znanja
uopće možemo udružiti. U čemu se te dvije vrste znanja preklapaju i, kada se preklapaju,
mogu li si proturiječiti? Kako se načela iz dvaju različitih područja spajaju dok se odnose
na isti lik, i kako se rješavaju njihove nesukladnosti? Ovaj rad želi navesti sva bitna načela
tipografije, kao i porabe prijelomnih rešetaka, objašnjavajući pri tome smisao po kojem su
ta načela osmišljena i čineći time razumljivima odnose među njima. Kako bismo to mogli
postići, prvo moramo definirati područja zanimanja tipografske teorije, kao i načela porabe
prijelomnih rešetaka. Pojašnjenja o područjima zanimanja pojedinih teorija i o njihovim
ciljevima nalaze se na samom početku svake cjeline.
Za ovaj su rad važna načela teorije oblika, zajednička tipografiji i prijelomnim rešetkama,
prikazana u prvoj cjelini. Druga je cjelina posvećena tipografiji – pismovnomu sustavu i
tipografskomu oblikovanju unutar toga sustava. I na kraju, treća se cjelina posvećuje prijelomnim
rešetkama, odnosno načelima teorije vizualnih kompozicija, koje se oblikuju pomoću
prijelomnih rešetaka. Ta načela teorije vizualnih kompozicija predstavljaju prirodnu geometriju,
govore o utjecaju prirode na našu percepciju pomoću odnosa veličina i položaja
likova te pomoću estetskih doživljaja koji se pobuđuju dojmovima sklada ili dinamike, kao i
uobičajenosti koja pomaže jasnoći percepcije. Na kraju se samoga rada nalazi dodatak “O
nazivlju” koji objašnjava značenje pojmova rabljenih u radu. |
| Sažetak (engleski) | Graphic design, as a profession, deals with transmitting messages using visual means of
expression. Because the authors of these messages usually want their messages to be understood
clearly and unambiguously, a good deal of messages is expressed linguistically,
i.e. by a conventional system of communication which seeks to transfer meanings as clear
as to leave no doubts for interpretation. Linguistic messages are visually represented in a
writing system. When formed in this manner, messages are called text. Graphic compositions,
therefore, always contain textual elements. As will be shown in this paper, a display of
the text does not by itself provide clarity and control over the experience and readability of
messages. In order to handle this problem, many branches of the design theory are created.
They aim at discovering all the other factors which influence the presentation of the message,
as well as at finding ways to manage them. Probably the most important among these
branches are the typographic theory and the theory of visual compositions. Typography pays
attention to the text - trying to find a set of principles that ensure ease of reading and clarity
of linguistic meanings displayed by a writing system. Because the complexity of the meaning
and its appreciation is not determined by its linguistic aspect alone – indeed linguistic
meanings largely depend on the context – typographic theory borrows part of its knowledge
from applied arts’ theory of forms. However, typography alone, limited by the rules of written
language - not necessarily confined to rules of nonlinguistic communication - fails to
fully describe all the factors that influence the appreciation of the meaning. Consequently,
designers should unite their typographic skills with knowledge drawn from the theory of
visual composition, which includes the theory of forms and isn’t being tied to linguistic
expression. The theory of visual composition seeks to identify all the other nonlinguistic
factors that influence not only the experience of the composition, but the ways they modify
the meaning as well. It does not imply that it may disregard the restraints (concerning layout
and character formatting) imposed by the rules of written language when dealing with
textual elements. However the linguistic aspects of messages are not the main concern of
the theory of visual composition. The focus of its attention is the meaning conveyed by the
composition, which completes the linguistic meaning.
From this point of view, the expression of various relationships between elements of
composition come forth: hierarchical; connective and distinctive; nonlinguistic messages of
harmony and dynamism, tension and complexity. In order to make this overall impression
of the relationships apparent, the crucial role is in many ways played by the relations of sizes
and positions of elements. That is why the grid systems proved themselves as the most appropriate
tool for the controlled design of relations within the compositions. Grids, actually,
are only helpful in determining the sizes and positions of the compositional elements, but
nevertheless they can provide a meaningful connection between all the measures in a composition,
making size relations easily visible and achieving the impressions of harmony and
balance such as can be recognized in the nature and to which our perception is tuned.
The preceding paragraph already implied that setting up successful graphic composition
requires knowledge of typographic theory and of theory of grid systems. Because these
two branches of knowledge base their foundations on different types of communication,
we need some kind of interdisciplinary knowhow for pooling them in a single design process.
Where do these two kinds of knowledge overlap and, when superimposed, can they
disagree? How do principles from two different branches unite, when referring to the same
element, and how do they resolve their non-compliances? The goal of this paper is to list
all the essential principles of typography and grid systems, and along with their exposition
to explain the logic behind these principles, thereby, to make relationships among them
comprehensible. In order to achieve that goal, first of all we must determine which areas are
of interest to typographic theory as well as which principles of theory of visual composition
should be respected when using typographic grids. Areas of interest in certain theories and
their goals are exposed at the beginning of the chapter of each unit. The first section presents principles, important for the purpose of this paper, pertaining
to the theory of forms, common to both the typographic theory and the principles of grid
system design. The second section is dedicated to typography - writing system as well as
typographic design within this system. Finally, the third section is dedicated to typographic
grids in combination with the principles of the theory of visual compositions modeled by
these grids. These principles of the theory of visual composition presents geometry of nature.
Not only that they testify the kind of influence nature has on our perception by means
of size-and-position relationships between the elements, but also explain its influence by
means of aesthetic experiences evoked by impressions of harmony and dynamism, as well
as by convention recognition, which eases the clarity of perceptual processes. At the end of
the paper one can find an appendix “On terminology”, which explains the meaning of terms
used throughout this paper. |
