Fotokopirni papiri svakodnevno se koriste u iznimno velikim količinama, i ne samo u fotokopirne svrhe, već i kao podloga za ručno zapisivanje te printanje različitih dokumenata i spisa trajnije vrijednosti koji se moraju moći pohraniti. Zbog široke i masovne primjene oni moraju posjedovati određena svojstva kao npr. otpornost na vlagu te dimenzionalnu stabilnost. Takva svojstva se osiguravaju dodavanjem određenih supstanci, punila, papirnoj smjesi u procesu proizvodnje papira. Punila ne samo da poboljšavaju određena svojstva papira, već i kao zamjena za skuplja celulozna vlakanca, doprinose ekonomičnosti proizvodnje papira. Nasuprot tome, prevelike količine punila mogu nepovoljno utjecati na svojstva. U ovom radu volumetrijskom je metodom ispitan udio kalcijeva karbonata u fotokopirnim papirima dostupnim na hrvatskom tržištu (Navigator, Rcopy, Fabriano, Xerox, Pioneer, IQ, Plano Premium). Spaljivanjem papira na 900°C određen je udio pepela u fotokopirnim papirima. Iz udjela kalcijeva karbonata određen je udio kalcijeva oksida i drugih anorganskih komponenata prisutnih u pepelu. Analiza je načinjena i s uzorcima dobivenim razvlaknjivanjem fotokopirnih papira različitim površinsko aktivnim tvarima (kokamidopropil betain, natrijev lauriletersulfat i etiksilat masnog alkohola). Pri tome je ispitana i učinkovitost površinsko aktivnih tvari na uklanjanje kalcijeva karbonata tijekom razvlaknjivanja. Rezultati pokazuju da obradom fotokopirnih papira dolazi do smanjenja udjela kalcijeva karbonata u odnosu na originale. Uočeno je veće smanjenje udjela kalcijeva karbonata u uzorcima razvlaknjivanim u otopinama površinsko aktivnih tvari u odnosu na uzorke razvlaknjivane u vodi. Rezultati pokazuju i veće udjele vlage u uzorcima u kojima je gubitak udjela kalcijeva karbonata veći.