Fotografja je najčešći način vizualnog komuniciranja i kreativnog likovnog izražavanja te pokriva oko 70% objavljenih slikovnih informacija realiziranih kao dvodimenzionalne nepokretne slike. Sveprisutnost i općeprihvaćenost fotografje podjednako je posljedica njezine semantičke vrijednosti kao visokoikoničkog medija te tehničke reproducibilnosti i kompatibilnosti s drugim medijima. Iako je fotografja, bila prisutna u tiskanim medijima od svojih realnih početaka sredinom 19. stoljeća, pravi prodor fotografje u tiskane medije počinje 1880. godine pojavom rasterske reprodukcije. Tehnički razvoj fotografje i tiska rezultira i vrhunskim divot izdanjima - fotomonografjama kao nasljednicama eksluzivnih fotoalbuma. Pojava digitalnog fotografskog sustava te elektronskih medija izdavaštva i interneta, mijenja i načine realizacije fotografje kroz druge medije, ali i fotografju kao medij isključivo nepokretne slike. Multimedijsko i miksmedijsko okruženje u kojem se nalazi, i koje kreira, fotografja stvara i nove mogućnosti u pristupu kreiranja fotomonografja koje realiziraju fotografske slike kroz druge, netiskane, medije te omogućuju korištenje fotografje kao tradicionalnog medija dvodimenzionalne nepokretne slike, ali i medija na granici pokretne i nepokretne slike uz niz miksmedijskih mogućnosti. Međutim, navedeno ne znači da se fotomonografje danas ne realiziraju i tiskanim medijima što, dodatno, potencira izazove u kreiranju fotomonografja i u krosmedijskim sustavima.