Ambalaža od valovitog kartona zauzima važno mjesto na tržištu ambalaže u svim segmentima gospodarstva. Kutije, jedan od čestih ambalažnih oblika grafičke industrije, izrađuju se od jednog ili više dijelova, ovisno o namjeni i dimenzijama, kako bi se osigurala funkcionalnost pakiranja. Dimenzije prireza kutija ponekad su takve, da poštujući pravilo u kojem visina kutije mora biti paralelna sa smjerom valova u valovitom kartonu, događa se da ostane veći komad otpadnog materijala, koji se može iskoristiti za izradu kutija iskrojenih iz više dijelova. Cilj ovog završnog rada je ispitati otpornost kutija od valovitog kartona na vertikalni pritisak iskrojenih od jednog dijela materijala i kutija istih dimenzija iskrojenih iz dva dijela materijala, kako bi se dokazala opravdanost korištenja materijala koji nužno ne mora postati otpad, polazeći od pretpostavke da razlike u otpornosti na vertikalni pritisak neće biti velike. Rad je koncipiran tako da se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrađujemo ambalažu od njenog nastanka, podjele, funkcije, pa do samog procesa proizvodnje, kako bi se napravio što bolji uvod u drugi, eksperimentalni dio rada. U drugom dijelu vršeno je mjerenje, mjerenje otpornosti kutija na vertikalni pritisak. Mjerenju je bilo podvrgnuto 11 kutija iskrojenih od jednog dijela materijala određenih dimenzija, izrađenih od troslojnog valovitog kartona i 11 kutija iskrojenih od dva dijela materijala istih dimenzija, također od troslojnog valovitog kartona. Sve kutije su bile kutije tipa american. Nakon provedenog mjerenja i diskusije prikazanih rezultata došlo se do zaključka da je postavljena hipoteza potvrđena, odnosno da veći komadi materijala nastali kao otpad prilikom izrade jedne kutije, mogu i trebaju biti iskorišteni za izradu kutija izrađenih iz dva dijela, što dovodi do uštede materijala i predstavlja veliku stavku u proizvodnji ambalaže.