U procesu tiska se gotovo uvijek javlja prirast rastertonskih vrijednosti. On se može definirati kao odstupanje od idealne (definirane) veličine rasterskog elementa. Prirast rastertonskih vrijednosti se javlja zbog više faktora. Zbog toga se odmah javlja i više vrsta prirasta, točnije to su mehanički i optički prirast rastertonskih vrijednosti. Kako bi otisnuti rasterski elementi bili što točniji reproducirani, prirast rastertonskih vrijednosti se mora uzeti isto u obzir. Točnije, moraju se napraviti kvantitativni modeli koji objašnjavaju taj prirast. Murray-Daviesov model je prvi takav model koji objašnjava reprodukciju tona u procesu rastriranja. Taj model predstavlja model koji ima pretpostavku refleksije kao jedine pojave, a raspršenje svjetlosti je jedan od glavnih razloga netočnosti Murray-Daviesovog modela. Kako bi se ta netočnost kompenzirala uvedena je Yule-Nielsonova korekcija. Parametar n koji empirijski objašnjava raspršenje svjetlosti kao drugog najvećeg faktora. Ako za parametar n pretpostavimo interval 1≤n≤2, to znači da model vrijedi u rasponu kada uopće nema raspršenja (n=1, Murrav-Daviesov model) do potpunog raspršenja svjetlosti (n=2, Yule-Nielsonov model) u podlozi. [1] U ovom završnom radu su se mjerile prirasti rastertonskih vrijednosti u tim graničnim slučajevima kada je n=1 i n=2. Iz toga se moglo zaključiti koja vrsta rasterskih elemenata (AM i FM raster) otisnutih na točno određenim papirima više reflektira ili raspršuje svjetlost.