Tiskovna forma je nosioc informacija kao što su slika, tekst i različiti kodovi koje se putem tiskarskog bojila prenose na tiskovnu podlogu. Na tiskovnoj formi moraju biti jasno odijeljeni tiskovni elementi (površine koje moraju prihvatiti bojilo) od slobodnih površina (površine tiskovne forme koje ne smiju prihvatiti bojilo). Kod plošnog tiska selektivno prihvaćanje bojila postignuto je različitim fizikalno-kemijskim svojstvima slobodnih i tiskovnih površina. Slobodne površine moraju biti hidrofilne da bi se dobro močile otopinom za vlaženje, a tiskovne površine moraju biti oleofilne kako bi dobro adsorbirale tiskarsko bojilo, ali i hidrofobne da ne bi prihvaćale otopinu za vlaženje. Cilj ovog rada je istražiti utjecaj zasićenosti razvijača i vremena razvijanja na močenje slobodnih površina ofsetne tiskovne forme otopinom za vlaženje. Za provedbu istraživanja pripremljena su četiri seta uzoraka monometalne tiskovne forme oslojene fotoaktivnim diazo slojem. Svaki set sastojao se od tri uzorka, svaki od njih razvijen u razvijaču istog zasićenja, no razvijanje je trajalo 10, 30 i 60 sekundi. Razlika između setova uzoraka je zasićenje razvijača koje je definirano kao omjer površine razvijene tiskovne forme i volumena razvijača. Zasićenja razvijača korištenih u istraživanju su bila 0 (svježi razvijač), 0,3; 0,6; 0,9 cm-1. Ostali parametri razvijanja su bili konstantni (temperatura razvijača od 25°C, ispiranje uzoraka nakon razvijanja u destiliranoj vodi). Stupanj močenja slobodnih površina ofsetne tiskovne forme određen je mjerenjem kontaktnog kuta aplikacijom komercijalne otopine za vlaženje. Rezultati istraživanja pokazali su da oba parametra utječu na stupanj močenja tiskovne forme, no povećanjem vremena razvijanja smanjuje se utjecaj zasićenja razvijača. Ovaj rad je pokazao kako se za optimalne rezultate močenja tiskovne forme moraju determinirati svi parametri koji utječu na proces razvijanja tiskovne forme obzirom da je vidljivo da utjecaj pojedinog parametra ovisi o vrijednosti nekog drugog.