Površinska čvrstoća papira od iznimne je važnosti u tisku kod tehnika koje koriste guste tiskarske boje, poput ofsetnog tiska. Pojava čupanja većih ili manjih djelića površine pojavljuju se i kod tiska na arke i kod tiska na role, a kao posljedicu ima oštećenje dijelova otiska. Postoji više metoda za određivanje površinske čvrstoće tiskovnih podloga. Pojava čupanja papira definirana je kao oštećenje površine papira tijekom procesa tiska. Podizanjem tiskovne forme sa papira prilikom otiskivanja, tiskarska boja djeluje određenom silom na površinu papira zbog svoje ljepljivosti. Sklonost papira čupanju uvelike ovisi o: vrsti vlakanaca, mehaničkoj obradi prilikom izrade lista (mljevenje), različitim pomoćnim sirovinama (keljiva, punila), kao i o naknadnoj obradi, odnosno oplemenjivanju papira (satiniranje, premazivanje), vlažnosti papira. Također, poremećeni klimatski uvjeti u skladišnim i radnim prostorijama, a naročito suvišna vlaga, umanjuju otpornost papira. U teorijskom dijelu opisana su svojstva papira koja utječu na pojavu čupanja, dok će se u eksperimentalnom dijelu iznijeti rezultati dobiveni laboratorijskim ispitivanjima.