Ofsetni tisak je danas najčešće korištena tehnika tiska temeljena na hidrofilnosti, tj. hidrofobnosti slobodnih i tiskovnih površina. Obzirom da je i isto tako izuzetno ekološki nepovoljna tehnika, danas se maksimalno radi na tome kako bi se štetan utjecaj ofsetnog tiska, a i grafičke industrije kao takve maksimalno smanjio. Kvalitetan tisak ovisi o nizu parametara kao što su kvaliteta tiskovne forme, bojilo, otopina za vlaženje, tehnika izrade forme i još niz drugih koji moraju biti maksimalno usklađeni kako bi dobili kvalitetan otisak. Utjecaj ofsetnog tiska na okoliš s jedne strane uzrokovan je potrošnjom energije potrebne za rad pogona i agregata, a s druge potrošnjom sirovina i materijala koji se koriste u proizvodnji. Najveći ekološki problem ofsetnog tiska jest izopropilni alkohol kao sastojak otopine za vlaženje. Jedan od načina saniranja štetnog utjecaja grafičke industrije na okoliš je recikliranje papira. Proizvodnja papira je ekološki izuzetno nepovoljna obzirom da se većina papira proizvodi kemijskim putem – sulfitnim ili sulfatnim postupkom – kojim dobivamo veliku količinu nusproizvoda koje je izuzetno teško sanirati. Učinkovitost reciklacije, tj., uspijevanje u proizvodnji recikliranog papira dovoljno velike kvalitete da bi se na njemu moglo ponovno uspješno i kvalitetno tiskati ovisi o nizu parametara poput izbora papira na kojem se tiska, bojilu, tipu rastera, flotacijskom deinkingu i dr. Flotacijski deinking je način uklanjanja bojila u procesu reciklacije. U ovom radu ispitano je ima li izbor rastera i vrste papira utjecaja na kvalitetu recikliranih vlakanaca, te u konačnici kvalitetu recikliranog papira.