Tiskovna forma je materijalni nosač informacija, odnosno ona predstavlja zapis onog što želim reproducirati, samim time ona mora biti jasno definirana i prepoznatljiva. Tiskovna forma ima ravnu površinu, a razlika između slobodnih i tiskovnih površina postiže se suprotnim fizikalno-kemijskim svojstvima. Tiskovne površine su oleofilne i hidrofobne, tako da na sebe adsorbiraju tiskovnu boju, dok su slobodne površine oleofobne i i hidrofilne, te adsorbiraju otopinu za vlaženje. Takve forme spadaju u plošne tiskovne forma. U ovom radu ispitivat će se kako temperatura razvijača djeluje na deformaciju tiskovnih elemenata definiranog uzorka. Prilikom izrade, buduća tiskovna forma sadrži fotoosjetljivi sloj te se podvrgava djelovanju elektromagnetskog zračenja i razvijanju u komercijalnom razvijaču. Korištene su konvencionalne tiskovne forme za plošni tisak oslojene pozitivskim diazo kopirnim slojem, a izrađene su pri različitim temperaturama razvijanja. Metodom sivog klina, klasičnom metodom, određeno je optimalno vrijeme osvjetljavanja i razvijanja kopirnog sloja. Kako bismo mogli provjeriti kolika je razlika između pokrivenosti površina tiskovnih elemenata definirani nominalnim vrijednostima i pokrivenost površina naših uzoraka koristit ćemo Greblag MA cable IC Plate II uređaj. Dobiveni rezultati ukazuju da povećanjem temperature razvijača dolazi do promjene dimenzija tiskovnih elemenata na površini tiskovne forme. Povećanjem temperature nastaje pozitivska deformacija tiskovnog elementa, jer se kopirni sloj pri višoj temperaturi lakše otapa. Praćenjem promjene temperature razvijača za različito obranene uzorke moguće je odrediti optimalnu temperaturu razvijača kako bi smo dobili optimalnu izradu različitih vrsta tiskovnih formi za plošni tisak.