U ovom je radu pomoću metoda mjerenja pokrivenosti površine i mikroskopskih snimaka promatrana kvaliteta prijenosa tonskih vrijednosti s fleksotiskarsketiskovne forme na tri različite podloge, premazani i nepremazani papir, te polimernu foliju. Uzorci tiskovnih formi izraĎeni su novim digitalnim postupkom kako bi se utvrdila kvaliteta i oblik izraĎenog tiskovnog elementa. TakoĎer, promatrana je primjena tih tiskovnih formi za reprodukcije na karakteristične i nekarakteristične tiskovne podloge u fleksotisku. Dobiveni rezultatisu ukazali na smanjenu kvalitetu reprodukcije svijetlih i tamnijih tonova na nepremazanom papiru i polimernoj foliji. Time su utvrĎena odreĎena ograničenja fleksotiska koja se mogu regulirati primjenom korekcijskih krivulja i korištenjem polimernih tiskovnih formi različitih površinskih i mehaničkih svojstava. Iz provedenog istraživanja je dokazano da je potrebno, prije reprodukcije u fleksotisku, stvoriti jedinstvene procesne uvjete za svaki pojedini proizvod. Oni uključuju, osim prilagoĎavanja samog procesa otiskivanja, i karakterističan odabir tiskovne podloge, pogodnu vrstu bojila te izradu tiskovne forme sa korekcijskim krivuljama prilagoĎenima specifičnom sustavu.