Cilj ovoga istraživanja je utvrditi kolika je minimalna količina informacija potrebna za uspješno prepoznavanje ljudskih emocija radosti, tuge, straha, iznenađenja, srdžbe i gađenja prikazanih izražajem lica. Isto tako, pokušava se odgovoriti na pitanja ovisi li količina informacija potrebna za točno prepoznavanja emocija preko izražaja lica o tome prikazuju li se procjenjivaču ugodne ili neugodne emocije, ovisi li o spolu modela na fotografiji i ovisi li o spolu procjenjivača. Početni uzorak sačinjava 30 muških i 30 ženskih sudionika studenata Sveučilišta u Zagrebu i mladih, radno aktivnih osoba, no nakon izuzimanja sudionika koji nisu uspješno prepoznali barem jednu od emocija, obrada se vrši na uzorku od 49 sudionika. U provedbi istraživanja korišten je slobodno dostupan program Redundancy, namijenjen ispitivanju perceptivne zaokruženosti. Procjenitelji su testirani pojedinačno preko prijenosnog računala, a zadatak im je bio prepoznati koja se emocija prikazuje na fotografiji. Ukupno im je prikazano 12 fotografija, od čega šest osnovnih emocija s muškim modelom i šest osnovnih emocija sa ženskim modelom. Rezultati istraživanja ukazuju na to da minimalna količina za točno prepoznavanje emocija preko izražaja lica ovisi o tome prikazuju li se procjenjivaču ugodne ili neugodne emocije, o samoj vrsti prikazane emocije te o spolu modela na fotografiji. Najmanje informacija za točno prepoznavanje potrebno je za emociju radosti, dok je najviše informacija potrebno za emocije tuge i gađenja. Što se tiče spola modela koji izražava emociju, za emociju gađenja, iznenađenja i tuge kod muških modela treba značajno manje informacija nego za ženski model, dok je obrnuto kod emocije srdžbe.