Kućna zadruga je životna, radna, proizvodna i potrošačka zajednica ljudi više naraštaja i to uglavnom srodnika koji žive u jednom kućanstvu. Oni imaju zajedničko gospodarstvo i pod upravom su domaćina i gospodara,a njeznimčlanovima smatraju se sve osobe koje su u njoj rođene, udane, priženjene te primljene uz ugovor ili prešutni pristanak. Zadruga je u 19.stoljeću imala socijalnu i odgojnu funkciju u životu svojih članova1 te je bila nositelj prava i obveza.2 Kućne zadruge se prostiru svugdje na hrvatskom području te funkcioniraju na sličan način, no ono što razlikuje kućne zadruge Vojne krajine od kućnih zadruga u drugim predjelima jest činjenica da je taj sistem u Vojnoj krajini Osnovnim krajiškim zakonom1807. godine postao dio pozitivnog prava. One tada više nisu dio samo narodnog običaja koji postoji na području jugoistočne Europe, nego predstavljaju temeljeni sustav na kojem počiva neki drugi sustav, a to je onaj Vojne krajine3. Kroz ovaj završni rad problematizirati ću ulogu kućnih zadruga na prostoru Hrvatskoslavonske vojne krajine i to kroz pregled dosadašnjih historiografskih istraživanja o kućnim zadrugama, politički kontekst i društvenu strukturu Vojne krajine te ustroj, običaje i životni standard članova zadruge, kao i društva općenito. Na kraju posebnu pažnju ću posvetiti kućnim zadrugama u procesu modernizacije te u zaključku iznijeti najvažnije teze.