Navijačke navike srednjoškolaca u Hrvatskoj su nedovoljno istražena pojava te ovaj rad prikazuje analizu utjecaja školske klime sa svoje četiri komponente (priroda odnosa između nastavnika i učenika, priroda odnosa među učenicima, mjera do koje je dozvoljena autonomija učenicima pri donošenju odluka te jasnoća, konzistentnost i korektnost pravila škole) na navijačke navike srednjoškolaca. Kao kriterijska varijabla korišteno je izostajanje iz škole radi prisustvovanja sportskim događajima. Istraživanje je provedeno u gradu Zagrebu na uzorku od 355 učenika završnih razreda srednjih škola. Istraživanje se temelji na četiri nulte hipoteze koje negiraju statistički značajnu povezanost između navedenih varijabli. Hipoteze su kontingencijskim tablicama i Hi kvadrat testom potvrđene. Međutim, istraživanje je ukazalo na nezanemariv broj učenika navijača koji ne bježe od fizičkog sukobljavanja te korištenja pirotehničkih sredstava. Naime, čak 11.6% učenika izjasnilo se kako za njih navijanje znači fizičko sukobljavanje s drugim navijačima te ih je 11% odgovorilo kako za njih navijanje znači upotrebljavanje raznih pirotehničkih sredstava. Nadalje, od 62,8% učenika koji su barem jednom posjetili sportsku priredbu njih 24,5% je sudjelovalo u nekom obliku sukoba navijača. Većina njih, odnosno njih 13% sudjelovalo je u verbalnom sukobu pjevajući pogrdne pjesme i parole, dok je ostatak ispitanika sudjelovao u tučnjavi na dan odigravanja utakmice izvan ili unutar sportskog objekta. Istraživanje ovog tipa ima praktične implikacije u sociologiji sporta te kreiranju policijskog obrazovnog programa o problemima nasilja na sportskim priredbama.