Prva polovica 20. stoljeća za europski je kontinent bila poprilično kaotična. Dva velika svjetska rata izbila su baš na području Europe i bila su proizvod sukoba velikih europskih zemalja, susjeda i rivala. U isto vrijeme, ali i kao proizvod takvih kaotičnih okolnosti, rađa se i misao ujedinjenja i pomirenja, Europe kao cijeline i zajednice. Feletar i Feletar (2007: 59-60) pišu: „Poslije ratnog vihora Drugog svijetskog rata, koji je poharao svijet a osobito Europu, valjalo je tražiti puteve kako ubuduće izbjeći nove ratne strahote. [...]Europa je željela ostvariti cjelovitije udruživanje jer jedino prijateljstvo i zajednički interesi država naroda mogu jamčiti mir i sigurnost“ U ovom radu bavit ćemo se procesom europske integracije, za kojim se stvorila najveća potreba nakon prve polovice 20. stoljeća u kojem su razvoj vojne tehnologije i nesređena situacija u međunarodnoj politici u velikom dijelu Europe ostavili milijune ljudskih žrtva, kaos, razrušene gradove i nacionalna gospodarstva, te ćemo se baviti jednim od najzaslužnijih ljudi za uspjeh tog procesa. Jean Monnet, francuski vizionar i čovjek „iza kulisa“ jedan je od najzaslužnijih, uz svoje suvremenike, koje ćemo također spomenuti u radu, za stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik, nadnacionalne institucije, koja je preteća Europskoj uniji kakvu poznajemo danas.