Sažetak | Budući da je lik fatalne žene gotovo neizostavan dio stvaralačkog inventara književnika diljem svijeta, u ovom djelu bavit ću se pomalo zaboravljenim i često izostavljenim društvenim romanom Josipe Eugena Tomića. Tomić koji je za života bio priznat, a nakon smrti često kritiziran prikazuje, u svojem književnom radu donosi niz društvenih promjena toga doba i problema koji s njima dolaze u vrijeme bana Khuena Hedervaryja. Prema Novaku, njegovi romani odgovaraju ukusu ondašnje publike i zadovoljavaju sve želje čitatelja, a Melita je „nabijena društvenim problemima.“ Tomićevi su romani trivijalni, ali nose privlačnu notu novine (Novak 2003: 238). O samom Tomiću piše i Vladimir Dukat, književni povjesničar i filolog kako navodi rvatska književna enciklopedija (HKE 2010: 447) Nagle kulturne i političke promjene rezultiraju propadanjem plemstva, dok se mnogi obrazovani građani uspinju na društvenoj ljestvici te obogaćuju zauzimajući visoke položaje kako u društvu tako i u politici. Upravo time se bavi jedan od najboljih Tomićevih romana, Melita. Istoimena glavna junakinja fatalna je žena čija je sudbina jasna već na početku romana. Sam autor koristi najviše romantičarske elemente, o kojima ću kasnije pričati ovome radu, ali naziru se elementi realizma, kao i modernizma. U ovom se radu nastoji podvrgnuti interpretaciji lik fatalne žene kroz književnost, tako da ću usporediti Melitu s Emmom Bovary, naslovnom junakinjom romana. Koji je neizostavan klasik francuske književnosti realizma, ali isto tako usporediti sa protagonisticom Tessom iz porodice D'Urberville Thomasa Hardyja. Emma i Tessa dva su različita karaktera slične sudbine koje se mogu usporediti s Melitom, naslovnom junakinjom Tomićeva romana. Književnosti toga vremena se mogu naći dva tipa žena, pasivne i s druge strane fatalne žene. Dok je Tessa prva, a Emma primjer druge, Melita je kontaminacija ova dva tipa. |