Temeljni problem današnjega društva Buber vidi u davanju prednosti odnosu „ja-ono“ naspram odnosa „ja-ti“. Buber razlikuje tri sloja svijeta. Svijet stvaranja, iskustveni svijet (svijet „Ono“) te svijet razumijevanja (svijet „Ti“). „Ti“ je urođeno čovjeku te od njega nerazdvojivo. Autor na više mjesta u svojim djelima spominje kako „Ti“ ne može ni na koji način pripadati sferi iskustvenoga. Svijet Ti je ispunjen pravom vezom, odnosom koji je isprepleten vezom, a svijet Ono naginje čistoj razdvojenosti. Ti je, Buberovim riječima, uvijek isključiv. U ovome je radu naglasak stavljen na dijalog. Egzistencijalna komunikacija je uzajamno izricanje sebe u drugom (Žižak, 2012: 150). Nadalje, takav vid komunikacije ističe važnost komunikacije u pronalaženju zajedničkoga i sličnog u pogledu na određenu stvar, iskustvo ili događaj. Dijaloški princip je nositelj utemeljenja čovjekove osobnosti, mogućnost interpretacije istine, pa i cjelokupne stvarnosti. Buber smatra da je i šutnja komunikacija. Naime, dijalog između dvoje ljudi uspostavlja se i bez govora ili pogleda i drugih vrsta govora tijela. Ondje gdje nastupa otvorenost, čak i bez riječi, došlo je do dijaloga. Levinas i Buber prvi su uvrstili Drugoga u svoju filozofiju kao onoga bez kojega čovjek ne može spoznati sebe sama. Apsolutni Ti je Bog kao vječno svjetlo te otkriće u sebi. Ovaj kratki pregled bavi se filozofijom Martina Bubera, njegovom dijalogikom i fenomenološkom tradicijom. Uzajamnost je temeljni pojam Buberove antropologije. Središnje teme Buberove filozofije su uzajamnost, između, odnos, dijalog, susret, drugi. Konačni čovjekov cilj je pronalazak apsolutnoga Ti, odnosno susret s Bogom, putem drugih u istinskom dijalogu. Rad je sastavljen od nekoliko cjelina. U uvodu je objašnjen Buberov dijaloški princip i njegova egzistencijalna filozofija. U drugoj cjelini se iznose njegove kritike i suprotstavljanja idealizmu, individualnosti i subjektivizmu. U trećoj cjelini je predstavljena njegova filozofija dijaloga. U četvrtoj cjelini se prikazuje kako njegova filozofija izvire iz religije, a u petoj i šestoj cjelini se podrobnije prikazuju osnovni elementi Buberove filozofije – odnos i područje Između. Rad završavamo zaključkom te popisom korištene literature i izvora.