Filozofija može bolje razumjeti znanost tako da rekonstruira neki aspekt znanosti kako bi ga se moglo pojmovno analizirati. Prva tema je kako se u povijesti filozofije znanosti od pojma teorije došlo do pojma modela kao središnjeg pojma. Pojam modela još se uvijek analizira onako kao što se analiziralo teorije, analizira ga se kao entitet koji ima određena svojstva te odnose s teorijom i sa stvarnošću. Takav pristup ima poteškoća. Koji je odnos između teorija i modela te koji je odnos između modela i fenomena? Uvriježeno je mišljenje da se modele deducira iz teorije ili da su modeli već dio teorije, a modeli prema fenomenima imaju formalni odnos reprezentacije. Filozofija znanosti N. Cartwright pokazuje da su ovi odgovori pojednostavljeni. Oni zanemaruju kompleksnu praksu konstruiranja i upotrebe modela. Analiza statičnog modela ne daje nam dovoljno razumijevanja stvarne prakse znanosti. Teza rada je da je Cartwright u pravu. Ona implicitno podržava skretanje naglaska filozofije znanosti s pojma modela kao entiteta koji ima formalni odnos i s teorijom i s fenomenom na pojam prakse modeliranja. U radu se pokazaje zašto je takav naglasak bolji, tj. zašto je pojam modeliranja bolja „jedinica analize“ i od pojma modela i od pojma teorije. Doprinos rada ovoj temi je eksplicitno stavljanje naglaska na modeliranje. Fokusiranje na praksu modeliranja konceptualno pomaže da se analizira znanstvena praksa. Metoda istraživanja je pojmovna analiza potpomognuta povijesnim istraživanjem i konkretnim primjerima iz znanosti. U povijesnom uvodu (prva dva poglavlja) se uvodi pojam modela, pojam se razvija i stabilizira kako bi mogao poslužiti za daljnja istraživanja o ulozi teorija i modela u znanosti, o odnosu teorija i modela te o vrstama odnosa modela i svijeta. U trećem poglavlju se tvrdi da Cartwright potvrđuje tezu s barem tri argumenta. Njezin najvažniji argument je da se modele ne deducira iz teorije. Oni su često nekonzistentni s teorijom, pa postaje filozofski zanimljivo kako modeli nastaju. U četvrtom poglavlju se navodi niz argumenata koji također potvrđuju tezu.