Peter Collins (prema Kozjak, 2016) u svojoj knjizi Kockanje i javni interes definira kockanje kao „aktivnost u kojoj dvije ili više strana riskiraju neku vrijednost (putem uloga), nadaju se pritom da će osvojiti nešto veću vrijednost (nagradu) i dobitak i gubitak ovisi o ishodu događaja koji nisu poznati sudionicima u vrijeme oklade“. Ili jednostavnije, po Collinsovom rječniku sociologije, kockanje predstavlja „ulaganje novca na ishod igara ili događaja u kojima slučajnost ili vještina igraju značajnu ulogu“. Iako kockanje postoji otkad i ljudsko društvo, možemo se zapitati kako je došlo do tolike raširenosti kakvu vidimo danas. Teško je ne primijetiti brojne reklame po plakatima, televizijsko i radijsko oglašavanje, te primamljive natpise koji obećavaju velike i glamurozne dobitke. Neki od njih mame nove igrače sa novčanim bonovima za prvo igranje ili raznim pogodnostima poput pića dobrodošlice. Prva veća prilika za širenje kockanja je pružio razvoj industrijskog društva u 19. i 20. stoljeću koji je oblikovalo dokolicu u njenom modernom smislu, a skraćivanjem radnog vremena se otvorilo mjesto za novu aktivnost koja će ga popuniti – među ostalim aktivnostima, tu se našlo i kockanje.